Kingmax memorijski moduli

Kingmax memorijski moduli

Pravo je zadovoljstvo naći se u situaciji o kojoj smo do pre koju godinu unazad, samo maštali. Zahvaljujući sve većoj preduzimljivosti domaćih distributera konačno smo u prilici da testiramo najbolje memorijske module najvećih svetskih proizvođača. Velika popularnost AMD Athlon 64 procesora uslovila je potrebu za odabirom najboljih modula za ovakve sisteme...

    Sadržaj

      Uroš Radulović Kingmax memorijski moduliAMD64 procesori su napravili svojevrsnu revoluciju i presedan u daljem razvoju mikroprocesorske arhitekture i s razlogom postali naslednici K7 generacije procesora. Najvažniju novinu koju su ovi procesori doneli na tržište jeste podrška za 64 bit-ne ekstenzije i registre. AMD-ov pristup ovoj problematici je svakako jedinstven, pošto je ovaj proizvođač uspeo da pronađe kompromisno rešenje, koje je ovim procesorima zagarantovalo veliku fleksibilnost i upotrebnu vrednost. Dotični su naime ponudili odlične performanse u 32 bit-nom okruženju, ali i laganu migraciju na 64bitne operativne sisteme, na kojima će ovaj procesor između ostalog, odlično sarađivati i sa 32 bit-nim aplikacijama (zahvaljujući WoW64 layer-u). Sve ovo je postignuto zahvaljujući specifičnom dizajnu K8 procesora, koji su u svojoj suštini, derivati K7 porodice, sa posebnom napomenom da su ovi poslednji doživeli ozbiljne izmene, o kojima smo već toliko pričali u našim prethodnim tekstovima.

      karakteristike, statistike, kingmax memorijskiog modulia

      Jedna od najvažnijih novina je naravno i integrisani memorijski kontroler. Takvim potezom, AMD je rešio dva pitanja: pitanje efikasnosti memorijske magistrale, ali i pitanje čipseta i kontrolne logike. Do K8 jezgra, AMD se previše puta oslanjao na “milost i nemilost” proizvođača čipova i zato je sada, na zaista elegantan način, rešio ovaj problem i ograničio posao proizvođača čipsetova na proizvodnju logike potrebne za komunikaciju sa PCI(e) magistralom i hard diskovima. Od promocije prvih AMD64 procesora u s754 izdanju sa 1 MB L2 cache-a, odnosno FX i Opteron serija za 940 platformu, je prošlo već prilično vremena i kako vreme odmiče, čini se da ova platforma i procesor postaju sve zreliji. Od tada se, međutim, AMD-ova ponuda prilično izmenila, da bi tek sada počela da prima svoj konačni oblik: promovisani Sempron procesori za s754 bi trebalo da postanu novi Duroni, ClawHammer jezgro je zamenjeno sa CG revizijom, odnosno NewCastle-om koji namenjen za socket754, ali i 939 platformu. Ova poslednja je u gornjem delu ponude zamenila socket 940 platformu, koja zapravo nikada nije ni zaživela na tržištu, zbog izuzetno visoke cene – pored ploča koje su zahtevale štampu u šest, pa čak i osam slojeva, ovi procesori su bili izuzetno probirljivi i po pitanju memorije, jer su zahtevali skupu ECC ili Registered memoriju. Zašto? Odgovor bi trebalo potražiti upravo u CMD parametru, odnosno 1T i 2T setovanjima za memorijski kontroler i memorijskom interfejsu uopšte.

      A64 mem. kontroler detaljno Svaki memorijski zahtev (ili pristup, kako hoćete) na prvom mestu podrazumeva tzv. chip-select, odnosno selekciju odgovarajuće memorijske banke. Kako bi selektovao određenu memorijsku banku, kontroler mora promeniti komandni signal npr. sa high na low voltage. To će kontroleru omogućiti da otpočne komandnu sekvencu radi čitanja podataka za trenutno aktivnu kolonu. Vreme između promene komandnog signala na low voltage, pa do trenutka kada kontroler započne sa slanjem komandnih signala memorijskoj banci, naziva se DRAM command rate. Sa porastom frekvencija, međutim, vreme potrebno za promenu vrednosti komandnih signala se smanjuje, a sa druge strane, zbog načina na koji se adrese i komande „rutiraju“ do DRAM na memorijskim modulima, javlja se problem parazitne kapacitivnosti. Danas većina ploča za AMD64 procesore podrazumeva štampu u „samo“ četiri slojeva, pa su ovakvi negativni efekti puka neminovnost. Iz ovoga je jasno zašto se u određenim slučajevima ne može zagarantovati promena signalnih vrednosti u jednom ciklusu, a 1T parametar označava upravo to. Većina današnjih sistema je u stanju da radi sa 1T parametrom i da u jednom ciklusu izda prvu naredbu koja se zatim izvršava (vreme potrebno za izvršavanje zavisi od memorijskih latencija). Ono što međutim treba imati na umu je da se ova vrednost tiče samo (podvukao bih ovo samo) inicijalnog pristupa jednoj memorijskoj banci – za sve naredne pristupe, CMD rate nema nikakvog značaja, osim u slučaju kada se pristupa drugoj banci ili čipu. Sa porastom memorijske magistrale, često je potrebno povećavati i komandnu latenciju: ovo naravno zavisi od mnogobrojnih faktora, a na prvom mestu od broja memorijskih banki prisutnih u sistemu (ovo se ne odnosi na single-bank konfiguracije). Ne treba zanemariti ni fizičku razdaljinu između memorijskog kontrolera i memorijskih slotova, odnosno kvalitet memorijskih modula, tačnije njihovog PCB-a. Velika je verovatnoća da će PCB-ovi izrađeni u šest slojeva veoma lako raditi sa 1T parametrom, zbog povoljnijeg signal-to-noise odnosa. Kao što je već poznato, svi AMD64 procesori koji su bazirani na ClawHammer jezgru, imaju CMD vrednost za memorijski kontroler fiksiranu na 1T, pa se u dosta slučajeva javio problem oko kompatibilnosti. Sa pojavom NewCastle revizije, AMD je uveo i 2T vrednost, što je dosta problema i pitanja rešilo, pogotovo u domenu 754 procesora, koji su sa svojim jednokanalnim memorijskim kontrolerom veoma lako dostizali zaista visoke vrednosti za memoriju i HT link. NewCastle procesori (ili bolje reći procesor, pošto je samo 3500+ model bio dostupan) namenjeni dual-channel platformi su korisnicima i dalje zadavali prilične muke i to upravo zbog memorijskog kontrolera koji se i nije baš najbolje snalazio u radu sa različitim memorijama. Zaista su bili retki primerci NewCastle procesora koji su bili u stanju da rade sa memorijom na frekvencijama većim od 240-250 Mhz u 128 bit-nom režimu, a neretko se dešavalo da određeni moduli ni na default vrednostima ne rade kako treba. U decembru prošle godine, AMD je promovisao svoje najnovije procesore za socket 939 platformu – pored naprednijeg i jeftinijeg procesa proizvodnje, Winchester procesori su doneli i znatno kompatibilniji i napredniji memorijski kontroler. Kada na to dodamo i iskustvo koje su proizvođači memorijskih modula i matičnih ploča u međuvremenu stekli, dolazimo do zaključka da je s939 platforma konačno prebolela sve „dečije bolesti“. Kada već pričamo o AMD64 procesorima i njihovim memorijskim kontrolerima, čitaocima bi trebalo dodatno pojasniti neke činjenice. Za razliku od konvencijalnog pristupa i prakse koja se do skoro primenjivala u komunikaciji sa memorijom, kod AMD64 procesora je ceo koncept izmenjen iz korena. Uzmimo za primer P4 procesore i njihove čipsetove. Poseban takt generator generiše frekvenciju FSB, odnosno magistrale između CPU i memorijskog kontrolera, koji se nalazi u čipsetu. Ova magistrala je širine od 64bit-a, ali se u svakom ciklusu šalju četiri 64bit-na paketa (zato je i ponela naziv QPB). Magistrala između memorijskog kontrolera i memorije je širine 64/128 bita. Pošto je reč o DDR interfejsu dva 64/128bit-na paketa se šalju u svakom ciklusu. Kod K8 procesora, stvari su malo drugačije i to upravo zbog integrisanog memorijskog kontrolera. Naime, HTT link je sada preuzeo ulogu FSB (Front Side Bus), a njegovu frekvenciju određuje poseban takt generator u samom čipsetu (ili na ploči, zavisi od čipseta i proizvođača). Kada pomnožimo frekvenciju HTT linka sa internim CPU množiocem, dobijamo takt AMD64 procesora. Prednosti integrisanog memorijskog kontroler su očigledne, jer dotični sada radi na istoj frekvenciji kao i CPU i to na magistrali širine od 64/128 bita, u zavisnosti da li je reč o jednokanalnom ili dvokanalnom rešenju. To sa sobom povlači i činjenicu da je svaka veza između takt generatora (FSB) i memorije raskinuta, pa je ceo proces dodatno zakomplikovan, jer se sada frekvencija memorije određuje uz pomoć CPU frekvencije – dotična se naime dobija deljenjem frekvencije procesora sa memorijskim deliocem koji određuje memorijski kontroler. Delilac je uvek ceo broj i on je uvek veći od 4. U slučaju da iznosi npr. 9.01, vrši se zaokruživanje i to na prvu sledeću integer vrednost, jer memorija ni u jednom slučaju ne može da radi na frekvenciji većoj od one izabrane u BIOS-u. Većina NF3 Ultra ploča, koje smo do sada imali prilike da probamo (MSI, Epox, GA), podržava nekoliko RAM:HTT odnosa – prvi je naravno 1/1 (200), drugi je 5/6 (166), treći je 2/3 (133) i poslednji 1/2 (100). Oni međutim nisu jedini, jer ako je verovati AMD-ovoj dokumentaciji, memorijski kontroler AMD64 procesora podržava njih 8, odnosno i vrednosti 183, 150, 143, 125. Pored DFI-a, za sada je samo još MSI ponudio ploču koja podržava ove memorijske delioce. Pokušajmo sada ovo da prevedemo u formule: CPU frekvencija = HTT x CPU množilac Frekvencija memorije = CPU frekvencija / memorijski delilac = (HTT x CPU množilac) / memorijski delilac Iz ovoga sledi: Memorijski delilac = zaokruživanje (CPU množilac * (HTT/maksimalna vrednost memorije) – gde maksimalna vrednost memorije označava delilac koji se bira u BIOS setup-u (200, 183, 166, 150, 143, 133, 125, 100) i gde se zaokruživanje vrši na prvi integer broj: X.Y gde je Y>0 => X+1 Iz ovih formula je jasno da ni u jednom scenariju, memorija ne može da radi na frekvencijama većim od HTT, te da je “asinhroni” režim za memoriju praktično onemogućen. Najveću vrednost koju je moguće izabrati za memoriju je 200, kada je njena frekvencija jednaka frekvenciji HTT (sinhroni režim, iako ove termine treba izbaciti iz upotrebe iz očiglednih razloga) i kada je memorijski delilac jednak CPU množiocu. U ostalim slučajevima, memorija će raditi na manjim brzinama od brzine HTT linka. U slučaju korišćenja polovičnih CPU množioca, opet se vrši zaokruživanje. Direktna posledica toga je nešto manja frekvencija memorije. Prilikom testiranja MSI K8N Diamond ploče koristili smo tako 8.5×275 Mhz setovanja za CPU i 1:1 odnos za memoriju, što je rezultiralo nešto slabijim skorovima u memory testu u SiSoft Sandri. Ništa čudno, s obzirom da je memorija radila na 260 Mhz (memorijski delilac nije jednak CPU množiocu, već iznozi 9). Ne dajte se zbuniti ako CPU-Z ili drugi programi slične namene ne prikazuje prave vrednosti, jer većina od njih nije u stanju da očitava ove vrednosti kako treba, već se oslanja na neke interne proračune. Ukoliko vam se ovo čini previše komplikovanim, preporučujemo vam da skinete kalkulator, koji je napravio naš kolega sa foruma, Nebojša Lukić (a.k.a. Lukija). Treba imati u vidu da integracija memorijskog kontrolera ne utiče na ukupan memorijski protok, ali itekako utiče na request time. Izmerene latencije na nivou čipseta su izuzetno male: poznato je da se virtualne adrese, koje su jedinstvene za gotovo svaku aplikaciju, moraju prevesti u fizičke i upravo je to funkcija memorijskog kontrolera. Za dekodovanje virtualnih adresa, kontroleru je potrebno nekoliko ciklusa, što znači da je njegova operativna frekvencija od izuzetne važnosti. Imajući u vida da dotični radi na CPU frekvenciji, dobitak je ogroman (reda veličine ~35ns), pa se AMD64 procesori mogu pohvaliti sa zaista efikasnim memorijskim kontrolerom, koji otklanja bilo kakvu mogućnost za gubicima ili kašnjenjima na relaciji CPU-kontroler. Takođe treba imati na umu da sa daljim rastom CPU frekvencije (odnosno kontrolera), realni dobitak proporcijalno raste i biva još veći. U ovakvom scenariju, posebno bi trebalo da profitiraju multi-procesorski sistemi, pošto će sa porastom broja procesora, rasti i propusna moć. Negativni aspekt cele priče je naravno manjak fleksibilnosti ovakvog rešenja, pošto kontroleri koriste isključivo DDR (PC3200) memoriju. Onog dana kada dotična bude prevaziđena i kada AMD odluči da je vreme za neki novi standard, bićemo primorani da menjamo svoje skupo plaćene CPU. A taj dan će zasigurno doći, jer je upravo memorija ograničavajući faktor u celom sistemu. Svi AMD64 procesori su predviđeni za rad sa PC3200 memorijom. U teoriji, povećanjem memorijskog takta, naglo bi skočile i performanse celog sistema, pošto bi aplikacije taj dobitak znale da iskoriste (bilo da se radi o sekvencijalnom ili random pristupu). Drugi način za povećanje propusne moći je naravno povećanje memorijskih kanala. Latencije bi takođe trebalo da imaju značajnu ulogu u podizanju performansi i odziva celog sistema. Zamislite sledeću situaciju: imate brz kontroler, CMD rate od 1T i memoriju koja radi na 250 Mhz i latencijama od 3-4-4-8. Šta mislite, koji od navedenih faktora predstavlja usko grlo? Odgovor bi možda trebalo potražiti u tabeli.

      A64 int. memorijski kontroler

      Mem. frekvencija

      200 Mhz

      200 Mhz

      280 Mhz

      Mem. latencije

      3-4-4-8

      2-2-2-5

      3-4-4-10

      HTT

      1000 Mhz

      1000 Mhz

      840 Mhz

      CPU

      2 Ghz

      2 Ghz

      2240 Mhz

      Sisoft Sandra 2004

      5511

      5665

      6952

      5451

      5588

      6819

      SuperPI

      43s

      41s

      36s

      3D Mark 2001SE

      1024×768 soft.

      8166

      8749

      9778

      Quake3

      640×480

      335.1

      361.4

      396.1

      PC Mark 04

      CPU

      0

      5061

      5859

      Memory

      0

      3860

      4278

      3D Mark03

      Score

      11694

      11908

      12252

      CPU

      899

      969

      1107

      Kao što možete da vidite, koristili smo tri različita test setup-a. U prva dva slučaja, frekvencija memorije je bila 200 Mhz, dok je u poslednjem ona bila nešto viša. U tabeli su navedene i latencije memorije, kao i rezultati u određenim test programima. Zaključak koji sledi je jasan i ide u prilog priči da memorijske latencije predstavljaju limitirajući faktor u sistemu. U idealnim uslovima, memorija bi trebalo da radi na visokim frekvencijama i sa što nižim latencijama, pošto bi tada dobitak bio najveći. Ništa čudno i novo, pošto je u sistemu prisutan jedan integrisani memorijski kontroler, koji podrazumeva izuzetno povoljna vremena pristupa i izrazito niske latencije. Što su latencije na nivou kontrolera niže, to je uloga memorijskih latencija sve veća. O ovome smo već pričali u tekstu, a sada smo to uspeli da pokažemo i u praksi. Dakle, ukoliko posedujete AMD64 procesor, potrudite se da pronađete neko kompromisno rešenje, koje će sa jedne strane obezbediti visoke frekvencije, a sa druge, pristojne latencije.

      Stanje na tržištu i test Imajući u vidu da Intel namerava definitivnu migraciju svih svojih platformi na DDR-II standard, AMD će izgleda ostati usamljen u eksplataciji DDR-I standarda, kojem rok trajanja još uvek nije istekao. U prilog celoj priči idu mnogobrojni testovi koje smo do sada sproveli, odnosno zanemarljive razlike u benchmark programima između DDR-I i DDR-II memorije. To međutim ne menja činjenicu da DDR-II memorija nudi veću propusnu moć i da će pojavom P4 procesora sa 2 MB L2 cache-a, odnosno dual core rešenja ovakav potez dobiti na smislu. Sa druge strane, čak je i AMD najavio prelazak na novi socket i novu memoriju, što je razumljivo, jer će dotična ponuditi veću propusnu moć, koja će itekako značiti AMD64 procesorima. Ovakva situacija u rivalskim taborima je uslovila i proizvođače memorijskih modula, pa je sada na našem tržištu moguće pronaći najrazličitije module, počev od DDR-II memorija, pa sve do DDR-I modela, predviđenih za rad na zaista visokim frekvencijama. U našem prethodnom testu memorija, prvi put smo se susreli sa DDR-I memorijom opremljenom Samsung TCC4 čipovima. Prilično je vremena prošlo od tog testa, na tržištu su počeli da se pojavljuju i neki novi igrači, pa smo smatrali da je pravi trenutak za još jedan test. Kingmax je jedno vreme ( pre otprilike 3-4 godine) važio za najpoželjniji brend memorija na našem tržištu. Da li zbog nemarnosti ovog proizvođača ili naših distributera, proizvodi ove kompanije su praktično nestali. Sa druge strane, Kingmax je tek nedavno promovisao tri različite serije svojih proizvoda: SuperRAM, Color RAM i Hardcore. Prva je namenjena manje zahtevnim korisnicima, Color RAM serija bi naročito trebala da bude interesantna ljudima kojima je estetski izgled računara bitan (tako barem kaže Kingmax-ov promo- materijal), dok je treća namenjena entuzijastima i overclocker-ima. Pored predstavnika Kingmax-ovih serija koje smo imali prilike da testiramo, „kroz ruke“ nam je prošao i jedan HyperX model. Posebnu pažnju su privukli PQI Turbo moduli, koji su bazirani na Samsnug-ovim TCCD čipovima i BrainPower PCB-u, oko kojeg se digla velika prašina u overclocker-skim krugovima. Krenimo redom…

      Kingmax SuperRAM Na testu se našlo nekoliko različitih modula iz ove serije. Pored različitog kapaciteta, moduli su deklarisani i za različite frekvencije. Naime, pored modula predviđenih za rad na 200 Mhz, stigli su i oni predviđeni za rad na 217 Mhz (PC3500), što nas je u prvu ruku iznenadilo, obzirom da se radi o value seriji modula, koja nije predviđena za korisnike koji praktikuju overclock.

      karakteristike, statistike, kingmax memorijskiog modulia

      karakteristike, statistike, kingmax memorijskiog modulia

      karakteristike, statistike, kingmax memorijskiog modulia

      Pakovanje u kome su moduli stigli, dosta podseća na ono Kingston-ovo. Memorije ne stižu u paru, već se zasebno prodaju, što ne važi i za jače predstavnike ove serije, odnosno za module koji su deklarisani kao PC3500. Po otvaranju pakovanja, prijatno nas je iznenadio jarko crven PCB, koji jako lepo izgleda. Nemojte se zbuniti ako naletite na modele sa žutim ili zelenim PCB-om, pošto se u opticaju mogu pronaći različite revizije i modeli (tako su npr. PC3500 modeli stigli sa zelenim PCB-om).

      karakteristike, statistike, kingmax memorijskiog modulia

      karakteristike, statistike, kingmax memorijskiog modulia

      Sam PCB, odnosno kvalitet njegove izrade nas nije previše oduševio i nije ostavio Bog-zna-kakav utisak na nas. Čipove je potpisao Kingmax, a njihova tačna oznaka je KDL388P4EA-5. Iz same oznake se ne može zaključiti da li je Kingmax proizvođač ovih čipova, mada sve činjenice navode upravo na to. Naime, u Kingmax-ovom vlasništvu se nalazi i kompanija Kingpak, koja se kao ćerka-kompanija bavi kupovinom silicijumskih vafera, odnosno proizvodnjom, „pakovanjem“ i selekcijom čipova za Kingmax. Oznaka -5 navodi na pomisao da su deklarisana pristupna vremena od 5ns, a kada to prevedemo u max. teoretsku brzinu memorije to iznosi tačno 200 Mhz, na koliko je inače memorija i deklarisana. Brži PC3500 modeli imaju na sebi identične čipove, ali sa nešto nižim pristupnim vremenima od 4.4 ns (1000Mhz/4.4ns=227 Mhz). Koliko god da smo se potrudili da pronađemo neke podatke o memorijskim latencijama ovih modula, nismo uspeli da ih saznamo. Ono što je sigurno, jeste da su oba modela deklarisana za CAS 2.5 vrednosti (SPD je prijavio 2.5-4-4-8 tajminge), iako su PC3500 moduli bez problema radili na nešto oštrijim setovanjima od 2-3-3-6, što je ujedno predstavljalo i najnižu vrednost koju smo sa njima uspeli da postignemo. Naravno, to je podrazumevalo i povećanje radne voltaže, koja na default-u iznosi 2.5V.

      Kingmax ColorRAM Glavni argument za kupovinu ColorRAM modula je navodno njihov atraktivni izgled. Barem tako kaže nepregledna kolona promo-materijala koju redovno dobijamo od Kingmaxa. I zaista, sa svojim zlatnim PCB-om i crvenim čipovima memorija imponuje svojim izgledom.

      karakteristike, statistike, kingmax memorijskiog modulia

      karakteristike, statistike, kingmax memorijskiog modulia

      Memorija je stigla u lepom pakovanju, a testirani moduli su deklarisani kao PC3500 i kapaciteta su od 256 MB. Moduli su jednostrani, a čipovi su izrađeni u BGA pakovanju, iako ih je Kingmax krstio kao TinyBGA. Ovaj proizvođač je još u vreme SDRAM memorije koristio ovo pakovanje i sigurno predstavlja jednog od pionira u ovom sektoru. Prednosti u odnosu na klasično TSOP pakovanje se ogledaju u bolje rešenim vodovima i lemovima na čipovima (zapravo oni se nalaze ispod čipa, na samom PCB-u), te manjoj potrošnji, što bi u teoriji trebalo da doprinese znatno povoljnijem signal-to-noise odnosu.

      karakteristike, statistike, kingmax memorijskiog modulia

      karakteristike, statistike, kingmax memorijskiog modulia

      Na slikama se lako da uočiti da BGA zahteva mnogo manje prostora na PCB-u i da ujedno omogućava gušće pakovanje, što sa sobom povlači i činjenicu da signali prelaze znatno manju fizičku razdaljinu, te da su gubici u prenosu minimalni. Pored toga, poznato je da su BGA čipovi izuzetno nezahtevni po pitanju potrošnje. Npr. ovi moduli rade na voltaži od 2.5V i pri tome se izuzetno malo zagrevaju, pa je odsustvo bilo kakvih pasivnih hladnjaka apsolutno opravdano. Moduli su opremljeni sa Kingmax-ovim modulima deklarisanim na 4.1ns, dakle za frekvenciju od 250 Mhz, što nas je malo začudilo. Međutim, detaljnijom pretragom po Kingmax-ovom sajtu, otkrili smo da se proizvode i ColorRAM moduli koji su deklarisani kao PC4000.

      Kingmax Hardcore Poslednji u nizu Kingmax memorija je predstavnik Hardcore serije. Kao što se da zaključiti iz imena, ova memorija predstavlja apsolutni vrh u trenutnoj ponudi, a namenjena je zahtevnim korisnicima, odnosno overclocker-ima. Na testu su se našla čak četiri različita modula. Doduše razlike su se svodile samo u kapacitetu: dva modula su bila kapaciteta od 256 MB, a ostala dva od 512. Memorije su stigle u zasebnim pakovanjima, dakle nisu uparene.

      karakteristike, statistike, kingmax memorijskiog modulia

      karakteristike, statistike, kingmax memorijskiog modulia

      Kingmax tvrdi da se trenutno mogu pronaći u prodaji dve različite verzije ovih memorija: jedna koja koristi BGA i druga koja koristi klasične TSOP čipove. Nama je za test, „zapala“ verzija sa TSOP čipovima koje je potpisao Hynix. Njihova tačna oznaka je D5, a dotični su u Hynix-ovoj ponudi, zamenili sada već stare D43, iako su ovi poslednji pokazali odlične OC potencijale. Hynix ih je zamenio novom serijom, koja je predviđena za brzine od 250 Mhz i više. Naime, njihovom pažljivom selekcijom i testiranjem je utvrđeno, da su dotični sposobni za rad na frekvencijama od 266, pa čak i 275 Mhz.

      karakteristike, statistike, kingmax memorijskiog modulia

      karakteristike, statistike, kingmax memorijskiog modulia

      Memorija je opremljena aluminijumskim hladnjacima zelene boje na kojima dominira Hardcore natpis. Nažalost, heat spreader-i ne daju utisak čvrstine i veoma lako može da se desi da ih nehotice skinete ili pomerite. Između hladnjaka i čipova se nalazi i neka vrsta samolepljivih sunđerčića koji drže hladnjake i koji više odmažu, nego što pomažu, jer su se hladnjaci u radu prilično zagrevali, a prilikom OC su bila bukvalno usijani. Za ekstremne poduhvate, jedan ventilator iznad modula nije na odmet, a vredi razmišljati i o montaži boljih hladnjaka. Deklarisane latencije za ove PC4000 module su 3-4-4-8 (CL-tRCD-tRP-tRAS), iako su bez ikakvih problema na default frekvenciji radili sa 2.5-3-3-6 setovanjima.

      PQI Turbo Stigli smo i do zvezde ovog testa. Oni koji pomno prate ovu materiju, sigurno znaju o kakvoj je memoriji reč. Tačna oznaka testiranih modula je PQI3200-1024DBU, moduli stižu upareni i ukupnog su kapaciteta od 1 GB. Memorija je deklarisana kao PC3200 i na toj frekvenciji radi sa 2-2-2-5 tajminzima (i to bySPD!).

      karakteristike, statistike, kingmax memorijskiog modulia

      karakteristike, statistike, kingmax memorijskiog modulia

      Ovi moduli su još uvek nedostupni na našem tržištu, ali smo zahvaljujući Nebojši Lukiću (ponovo ga pozdravljamo) uspeli da ih dobijemo na nekoliko dana. Zašto je ova memorija tako posebna? Odgovor na ovo pitanje smo već dali u poslednjem uporednom testu memorija, kada smo imali prilike da testiramo prve Corsair modele memorija (tačna oznaka XL), koje su bile opremljene Samsungovim TCC4 čipovima. Ovi čipovi su naime, pored izuzetno niskih latencija na default brzinama, krajnjim korisnicima ponudili do tada neviđene mogućnosti, pošto su bez problema dostizali brzine od 250 Mhz, ali sa nešto „opuštenijim“ tajminzima. Ništa čudno, pošto je većina Samsung-ovih čipova deklarisana na 4ns, što je i ovde slučaj. Ova memorija konkretno je opremljena sa K4H560838F – TCCD čipovima. Čipovi su izrađeni u TSOP pakovanju, a Samsung ih je deklarisao za brzine od 250 Mhz i latencije od 3-4-4. Drugu bitnu novinu čini PCB. Treba znati da mnogi proizvođači koriste custom made PCB-ove, koji u manjoj ili većoj meri odudaraju od onoga što je JEDEC prepisao i definisao kao referentni dizajn. Tako npr. Mushkin odavno koristi unapređenu JEDEC-ovu verziju PCB, dok Kingston izrađuje svoj, po nekim sopstvenim standardima. Iza PCB-a koji ova, ali i mnoge drugi moduli koriste, zasluga je male kompanije sa Tajvana – BrainPower. Trenutno su u opticaju dve različite revizije BrainPower PCB-a: 815 i 808. Shvativši da dotični nude manje troškove proizvodnje, odnosno mnogo bolje performanse i OC potencijal, mnoštvo proizvođača se odlučilo da koristi upravo ovo rešenje, pa uskoro treba očekivati pravu najezdu memorija koje koriste štampu ovog tajvanskog proizvođača, što će obradovati korisnike. Pored znatno boljeg „rutiranja“ kritičnih vodova koji su vidljivo kraći, ovaj PCB nudi i znatno nižu cenu! Razloge treba potražiti u znatno jednostavnijem procesu proizvodnje, odnosno odsustvu nekih komponenti sa PCB i njegovoj manjoj visini, odnosno površini.

      Kingston HyperX PC4300 Poslednje modele memorija koje smo imali prilike da testiramo, potpisao je Kingston koji inače važi za jednog od u ovom polju i koji je po broju proizvedenih modula među prvima u svetu. Verovatno se svi sećaju HyperX modula koji su bili opremljeni sa BH-5 i BH-6 čipovima i koji su (u nedostatku boljih dodao bih) predstavljali jedini izbor korisnicima koji su želeli da izvuku maksimum iz svog hardvera, jer je suština Kingston-ove HyperX linije proizvoda upravo vrhunski kvalitet.

      karakteristike, statistike, kingmax memorijskiog modulia

      karakteristike, statistike, kingmax memorijskiog modulia

      Za divno čudo, testirani moduli nisu stigli upareni, već u odvojenim, prepoznatljivim Kingston kutijama. Tačna oznaka testiranih modula je KHX4300K2/512 i dotična je prilično intuitivna: prema specifikaciji moduli su predviđeni za rad na frekvenciji od 266 Mhz i kapaciteta su od po 512 MB. Moduli su dvostrani, a svaki modul podrazumeva šesnaest 32M x 8 bita čipa u TSOP pakovanju. Čipove je potpisao Hynix, a reč je o već pomenutim D5 revizijama.

      karakteristike, statistike, kingmax memorijskiog modulia

      Memorija je opremljena masivnim plavim hladnjacima, karakterističnim za HyperX seriju. Napon koji zahteva na frekvenciji od 266 Mhz je prilično visok: čak 2.7V! Da li slučajno ili namerno, memorija dosta podseća na Corsair PC4400 module, koji su radili na sličnoj frekvenciji (275 Mhz), odnosno voltaži. Pre nego što se upustite u ovakav trošak, trebalo bi da znate da je memorija testirana i sertifikovana za ovu brzinu u specifičnim uslovima: ukoliko konsultujete listu kompatibilnih ploča (neko je spomenuo P4C800-E), shvatićete da je ovaj model (baš kao što je i Corsair PC4400) namenjen P4 platformi, što su naša testiranja i potvrdila. Ova memorija ne samo da nije htela da radi na svojim default vrednostima na našoj test platformi, već je zadavala prilične probleme i na standardnim brzinama od 200 Mhz. Iz tog razloga, test ove memorije smo ostavili za neki drugi put, odnosno za neku drugu platformu…

      Test konfiguracija

      CPU

      – AMD Winchester s939 3200+

      Matična ploča

      – Epox 9NDA3+

      Memorija

      – Kingmax SuperRAM PC3200 –
      Kingmax SuperRAM PC3500 –
      Kingmax ColorRAM PC3500 –
      Kingmax Hardcore PC4000

      VGA

      – HIS ATI Radeon 9200

      Hard disk

      – Maxtor SATA 120 GB

      Hlađenje

      – WaterCooled by Zalman

      OS

      – MS Windows XP Professional, service pack 2

      Kao što možete da vidite u tabeli, na listi testiranih modula nema HyperX modula, kao ni PQI-ja. HyperX memorija je naime, uporno odbijala da sarađuje sa našom Epox 9NDA3+ matičnom pločom, čak i na manjim frekvencijama od deklarisanih. Obrazloženje treba potražiti u listi kompatibilnih ploča, gde naravno ni traga ni glasa nema od našeg Epoxa. PQI modeli su na test stigli posle završetka naših testova, a tada je test platforma već bila promenjena, pa nije imalo smisla vrteti neke testove. Naravno, to nas nije sprečilo da memoriju probamo u nekom drugom okruženju, što smo mi naravno i uradili.

      Kingmax SuperRAM

      Kingmax SuperRAM

      Kingmax ColorRAM

      Kingmax Hardcore

      Kingston HyperX

      PQI Turbo

      Kapacitet

      256 MB / 512 MB

      256 MB / 512 MB

      256 MB

      256 MB / 512 MB

      512 MB

      512 MB

      Frekvencija

      200 Mhz

      233 Mhz

      233 Mhz

      250 Mhz

      266 Mhz

      200 Mhz

      Latencije

      2.5-4-4-8

      2.5-4-4-8

      3-4-4-8

      3-4-4-8

      3-4-4-8

      2-2-2-5

      Max. stable overclock

      Frekvencija

      230 Mhz

      N/a

      240 Mhz

      270 Mhz

      N/a

      285 Mhz

      Latencije

      2.5-4-4-8

      N/a

      3-4-4-8

      3-3-3-8

      N/a

      3-4-4-8

      Upoređivanje dobijenih rezultata podrazumeva ista setovanja za CPU, što je u nekim slučajevima teško izvodljivo. Smanjivanjem procesorskog multiplikatora ne predstavlja nikakav problem, međutim, u određenim situacijama ni to ne pomaže. Tako smo sa memorijom, koja je predviđena za rad na 233 Mhz, morali da koristimo multiplikator 9, što je rezultitalo nešto većim rezultatima u test programima… Rezultati testova

      Kingmax Hardcore

      Kingmax ColorRAM

      Kingmax SuperRAM PC3500

      Kingmax SuperRAM PC3200

      Kingmax Hardcore OC

      Kingmax Hardcore OC ([email protected] Ghz)

      Sisoft Sandra 2004 sp2 – Memory benchmark

      RAM Bandwidth iSSE2

      6075

      6139

      6082

      5628

      6075

      7084

      RAM Bandwidth iSS

      5981

      6057

      6010

      5563

      5981

      6995

      PC Mark04

      CPU

      3885

      4035

      0

      3763

      4165

      4472

      Memory

      5371

      5402

      0

      5071

      5769

      6220

      3D Mark 2001 SE

      1024×768 soft.

      7417

      7404

      7407

      7407

      7426

      7874

      Science Mark 2.0

      L1

      23879

      24175

      24175

      23151

      24866

      27903

      L2

      7467

      7686

      7686

      7338

      7892

      8878

      Memory

      5764

      5776

      5776

      5371

      6147

      6614

      SuperPI

      40s

      40s

      40s

      42s

      38s

      35s

      Pobednik je…korisnik! Ukoliko pažljivo pročitate i analizirate prvi deo teksta, postaće vam jasno od kolike je važnosti frekvencija memorije i njenih latencija za AMD64 sisteme. Ako ste ponosni vlasnik nekih kvalitetnih modula, prostim obaranjem procesorskog multiplikatora i povećanjem HTT (odnosno memorijske) magistrale značajno ćete povećati odziv celog sistema. Ubrzanjem CPU, realni dobitak će biti još veći, jer overclockom ne samo da povećavate njegovu frekvenciju, već i samu učestalost memorijskog kontrolera, što će dodatno uticati na smanjenje latencija na nivou kontrolera i u tom slučaju, memorijske latencije će još više dobiti na značaju. Ono što možemo poručiti korisnicima koji cene svaki dodatni promil ubrzanja jeste da memorijske latencije ipak solidno utiču na performanse. Kada na to dodamo i uticaj 1T parametra, postaje jasno da je za vrunske domete potrebna i vrhunska ploča, ali i memorija… Situacija na domaćem tržištu je izuzetno povoljna i dobra, jer je moguće pronaći mnoštvo različitih modela memorija. Za to bi trebalo da budemo zahvalni domaćim distributerima, pošto su svi veći igrači i proizvođači na ovaj ili onaj način prisutni i zastupljeni. Gotovo svako će se pronaći u ponudi i ono najvažnije, pronaći će ono što mu najviše odgovara i treba u datom trenutku: prosečni korisnici će biti srećni što po pristupačnim cenama sebi mogu priuštiti kvalitet iza kojeg stoje brendovi poput Kingmax-a, Corsair-a ili Kingston-a; entuzijastima će vrhunski modeli konačno biti na dohvatu ruke. Nema sumnje da u tom segmentu, Samsungovo TCCD rešenje definitivno prednjači: ovi čipovi, pored mogućnosti da rade sa veoma “oštrim” setovanjima na default vrednostima, po specifikaciji su predviđeni za rad na 250 i više Mhz u šta smo se i sami uverili. Međutim, Samsung TCCD čipovi sami po sebi ne garantuju da će vaša memorija raditi na izuzetno visokim frekvencijama i 1T parametru. Upravo tu nastupa PCB i kvalitet njegove izrade, a postignuti rezultati ovih (ali i drugih) modela idu u prilog priči da je reč o zaista vrhunskom proizvodu. Samo je pitanje vremena kada će se i na našem tržištu pojaviti modeli sa ovim čipovima i ovim PCB-om, a do tada…Do tada bi možda vredelo razmišljati o nekoj validnoj alternativi. Kingmax-ovi Hardcore daleko od toga da predstavljaju alternativu: pored pristupačne cene, Life-time garancije i prilično impresivnog rada na našoj 939 test platformi, ovi moduli su se i sasvim solidno overclock-ovali i zato zaslužuju našu preporuku. Kingmax memorija za potrebe testiranja ustupio “MB Soft” Kingston memorije za potrebe testa ustupio “Pakom

      Ostani u toku

      Prijavi se na newsletter listu i jednom nedeljno cemo ti poslati email sa najnovijim testovima i vestima iz sveta tehnologije.

      Hvala!

      Uspešno ste se prijavili na na naš newsletter! Proverite vaš email nalog kako bi potvrdili prijavu.

      Možda vam se svidi