Benchmark

 
 
 
 

Home Testovi Video karte Flash: NVIDIA GeForce GT240 - Gigabyte GV-N240D5-512I
 

Flash: NVIDIA GeForce GT240 - Gigabyte GV-N240D5-512I

E-mail
ga_4850_silencell.jpgKratak test prvog 40-nm i DX10.1 grafičkog čipa iz kompanije NVIDIA – da li je konkurentan i koliko?



Filip Majkić

NVIDIA GeForce GT240 - Gigabyte GV-N240D5-512I

Već dugo vremena se Nvidia kritikuje da ne prihvata u punoj meri DX standarde, te na taj način uzrokuje „kočenje“ kompletnog tržišta. AMD je po tom pitanju, čini se, daleko agresivniji, podržavajući najnovija rešenja i idući u korak sa standardima. Dok je DirectX 10.1 već godinama u AMD ponudi, Nvidia se dugo zadržavala „samo“ na 10.0 standardu. Sada, kada AMD donosi podršku za narednu ozbiljniju iteraciju, DirectX 11, Nvidia tek hvata priključak sa DirectX 10.1 rešenjima. U principu, sve to ne bi bilo previše problematično kada bi performanse bile dobre, imajući u vidu da proizvođači igara uvek kasne za hardverom i da se to nije promenilo. No, da li su performanse dobre i da li su adekvatne ceni?

Pred nama je Gigabyte GT 240 grafička karta, kojoj je kodna oznaka Gigabyte GV-N240D5-512I. Nvidia je u startu dala dosta prostora partnerima da ponude nereferentna rešenja kada se radi o grafičkim kartama. Na taj način ovaj kreator čipova želi da omogući partnerima da u startu ponude širok dijapazon modela, doprinese raznovrsnosti, kao i boljoj konkurentnosti. To se odnosi na dizajn nekih elektronskih kola, naponsku sekciju, kulere, pa i tip memorije i radne taktove. Stoga je jako teško pričati o „referentnom“ modelu u situaciji kada postoji mnoštvo različitih rešenja. No, neke stavke su ipak zajedničke.
Sve GeForce GT 240 grafičke karte se baziraju na Nvidia GT215 čipovima, 40-nanometarskim grafičkim čipovima koji bi trebali da omoguće nešto veću profitnu marginu u odnosu na 65-nanometarske čipove. Podržani su DirectX 10.1 i Shader Model 4.1, što korak napred u odnosu na dosadašnje DX 10 i SM 4.0, i ovo su prve Nvidia karte koje podržavaju takvu mogućnost. Referentne Nvidia specifikacije govore o radnom taktu jezgra od 550 MHz, dok 96 šejder procesora, ili kako ih Nvidia sada naziva, CUDA jezgara, rade na 1360 MHz. Karta ima 8 ROP-ova, kao i 32 jedinice za teksture. Podržava OpenGL 3.2, kao i HDMI, VGA, DVI i DisplayPort konektore, pri čemu karta ima mesta samo za tri. Minimalna termalna disipacija iznosi 9 W, a maksimalna 70 W, tako da karta ne zahteva prisustvo dodatnog konektora za napajanje, već se napaja samo iz PCI Express x16 slota. Što se tiče memorije, Nvidia je bila poprilično fleksibilna. Dozvoljeno je stavljanje 512 MB ili 1 GB memorije, GDDR3 ili GDDR5 tipa. Preporučeni radni taktovi memorija iznose 2000 MHz (u slučaju GDDR3 memorija), odnosno 3400 MHz (u slučaju GDDR5 memorija). Memorijska magistrala je 128-bitna. No, proizvođači mogu da idu i iznad ovih specifikacija, naravno, kada su radne frekvencije u pitanju.


Karta stiže u klasičnom, stilizovanom kartonskom pakovanju. Unutar njega zatičemo samu kartu, CD sa drajverima (naravno, uvek preporučujemo korišćenje poslednje verzije istih sa matičnog sajta), uputstvo za korišćenje koje će početnicima olakšati instalaciju i u hardverskom i u softverskom smislu – i to je sve. PCB je plave boje, koriste se Samsung memorijski čipovi, koje kuler prekriva, ali ih ne dodiruje i samim tim ne hladi direktno. Memorijski čipovi su raspoređeni desno i iznad grafičkog čipa. Na samoj karti je veliki LargeFan by Gigabyte kuler. Telo zajedno sa aluminijumskim rebarcima naleže na sam čip, dok je gornji deo izrađen od plastike i nema neku ozbiljniju funkciju, osim što „izgleda brzo“. U sredini se nalazi 80-milimetarski ventilator. Nažalost, kuler je poprilično bučan u radu, i samim tim predstavlja slabu tačku ove grafičke karte. Pozadi se nalaze VGA, DVI, kao i pozlaćeni HDMI konektor, a Gigabyte se poslednje navedenom stavkom naročito ponosi. HDMI konektor ste verovatno već upoznali, ali ćemo za svaki slučaj ovde ponoviti da se radi o standardu multimedijalne industrije. Ovaj konektor služi za prenos slike i zvuka istovremeno i možete ga zateći na praktinčno svim danas dostupnim LCD i plazma televizorima. Zahvaljujući tome, na HDMI je moguće priključiti uređaje koji podržavaju FullHD (1920 x 1080, 1080p) rezoluciju i uživati u multimedijalnom sadržaju i visokoj definiciji. Treba reći da ove karte ne podržavaju SLI, pa stoga nemaju ni odgovarajući SLI konektor.