Page 1 of 13
Marko Vezmar
Intel P55 – MSI P55-GD80 i P55-GD65
Ako bismo morali da se zapitamo koji proizvođač matičnih ploča je napredovao najviše u poslednjih, može se reći dve godine, odgovor bi bio - MSI. Dolaskom nove tehnologoje koju MSI naziva DrMOS dosta toga se promenilo. Još jednom možemo odgovoriti na pitanje - šta je u suštini DrMOS? U pitanju je napredna digitalna naponska jedinica čiji je svaki pojedinačni mosfet sačinjen od tri manja mosfeta veoma niske potrošnje. Ujedno, niska potrošnja rezultovala je manjim zagrevanjem, a sve zajedno iščezavanju pada napona pri velikim opterećenjima procesora. Ovi podaci su veoma bitni za overkloking, a pokušaćemo da vam objasnimo i zašto. Sistemi koji su maksimalno overklokovani, zahtevaju i veći napon za procesor, dok sa povećanjem napona postoji velika verovatnoća da će doći i do oscilacija, čija pojava ujedno povećava i zagrevanje cele naponske jedinice koja svoju toplotu prenosi preko matične ploče (i) do procesora. U slučaju da smo u mogućnosti da zaobiđemo sve pomenute nuspojave, overklok je zagrantovan, na čemu je izgleda MSI dosta poradio i na kraju uspeo da ostvari. Naravno, do uspešnog overkloka deli nas samo jedna, ali veoma bitna stavka koju nazivamo „BIOS“. Ako bismo morali da se vartimo unazad nekoliko godina, bilo bi jasno je da je MSI imao dosta problema sa BIOS-om, bar kada je overklok u pitanju. Padovi performansi, nemogućnost rada sa svim memorijskim modulima, problemi u radu čak i sa nekim grafičkim kartama – sve ovo je sada jednostavno prošlost kada je MSI u pitanju. BIOS kod novih matičnih ploča pomenute kompanije dosta je „lagodniji“ i može se reći da je MSI upravo na ovom polju radio baš mnogo.
Jedan od najboljih pokazatelja možda je i sportski overklok, tj. overklokeri širom sveta u prošlosti ne bi ni uzeli u obir jednu MSI ploču, međutim i na tom polju stvari su se baš dosta promenile. U uslovima overklokinga tečnim azotom (-170°C) u dosta slučajeva dolazilo je do tkz. „spaljivanja komponenti“ što bi na kraju dovodilo do „smrti“ matične ploče. Proizvođači matičnih ploča bili su svesni pomenute situacije, i upravo zbog takvog stanja trudili su se da koriste što kvalitetnije komponente koje bi mogle da izdrže uslove hlađenjem tečnim azotom. Možda bi se neko zapitao, kako je moguće na taj način bilo šta zaključiti? Ali odogovor je upravo tu. Jer, ako bi matična ploča izdržala maksimalan overklok, uz ekstremna hlađenja jasno je da pomenuto parče hardvera u realnom radu sa „običnim“ hlađenjem, može da izdrži „bilo šta“. Tako je i počeo rat na tržištu ne samo matičnih ploča, nego i na tržištu grafičkih karti. Ako posetite www.hwbot.org stranicu, možete naći podatke za bukvalno sve core komponente, što će reći da postoje liste na kojima se jasno vidi koliko je koji model u kojoj grupi proizvoda napredovao - kad je izdržljivost u pitanju.
![]() |

